P1020293

Stećak Božićka Banovića

Što se tiče njegovog oblika, stećak spada u grupu sljemenjaka sa postoljem. Dimenzije postolja su 2,20 x 1,00 x 0,20 m, a sljemenjaka 1,81 x 0,75 x 0,67 m. Kvalitetno je obrađen i orijentiran u smjeru zapad – istok. Ukrašen je i ima natpis, ukrasni motivi su tordirana vrpca na rubovima i dvostruka spirala sa rozetom na istočnoj čeonoj strani. Na bočnoj strani je natpis u pet redova. Ovaj natpis je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Tekst natpisa na bosanskome jeziku glasi: Ovdje leži Božićko Banović, na svojoj plemenitoj zemlji i na Dramešini, a postaviše (stećak) Hlapac i ja Bogdan i ja Rajko s braćom. (M. Vego, 1970, 61)

Natpis Božićka Banovića pisan je ustavnom bosančicom, autohtonim bosanskim pismom.

gradina3

Arheološko nalazište “Gradina”

Gradina u selu Tulovići kod Banovića predstavlja do danas jedini istražen i u nauci evidentiran arheološki lokalitet na području općine Banovići.

S obzirom da su na lokalitetu pronađeni materijalni tragovi iz različitih epoha, to se u suštini može govoriti o višeslojnom nalazištu. Arheološka iskopavanja na Gradini su izvedena 70-tih godina, pod rukovodstvom Milice Kosorić, kustosa-arheologa Muzeja Istočne Bosne iz Tuzle. S obzirom da su se ti radovi odvijali u okviru istraživačkog projekta utvrđivanja i evidentiranja predhistorijskih naselja u dolini Spreče, to su i sondažni radovi na Gradini prvenstveno bili usmjereni na predhistorijske slojeve.

No s obzirom da su tu konstatovani i evidentni ostaci iz razdoblja srednje vijeka, jasno je da ovaj lokalitet zahtijeva dalje istraživačke radove. S obzirom da je riječ o izuzetno značajnom nalazištu, potrebno mu je obezbijediti i odgovarajući stepen zaštite, a imajući u vidu da se nalazi nedaleko od centra Banovića (oko 5 kilometara), na pristupačnom položaju, postoje sve mogućnosti za izradu programa promocije i korištenja, prije svega u turističke i edukativne svrhe.

Položaj Gradine i fizički opis lokaliteta
Gradina u selu Tulovići, oko 5 km sjeverozapadno od Banovića, predstavlja istaknuto uzvišenje koje dominira širom okolinom. Uzvišenje se u narodu naziva Vis ili Gradina. Pristup uzvišenju je nešto lakši sa sjeverne strane, dok su ostale padine strme i poprilično ih je teško savladati. Sam vrh uzvišenja na kome je bilo smješteno prahistorijsko i srednjevijekovno naselje, približno je elipsastog oblika i na njemu se zapažaju dva zaravnjena platoa, terasasto raspoređena, sa neznatnom međusobnom visinskom razlikom. Ivice gornjeg platoa su nešto uzvišenije u odnosu na donji plato. Njihova ukupna dimenzija iznosi oko 50×20 metara. Na ivicama oba platoa se zapažaju ostaci fortifikacijskih struktura. Uglavnom se radi o suhozidu, koji je prahistorijske starosti, ali se zapažaju i temelji zida rađenog od lomljenog kamena vezanog krečnim malterom. Po površini platoa se zapaža nekoliko nepravilno raspoređenih gomila kamena te jedno udubljenje u zemlji.

Gradina u Tulovićima kao prahistorijsko naselje
Kao što je spomenuto, arheološki lokalitet Gradina u Tulovićima predstavlja do danas u nauci jedini prahistorijski nalaz zabilježen na području općine Banovići, što mu daje poseban značaj u kulturno historijskom smislu. Lokalitet predstavlja karakterističan primjer prahistorijskih gradinskih naselja, koja se javljaju u razdoblju metalnog doba.

Arheološkim istraživanjima iz 1970-ihgodina, na Gradini u Tulovićima je prikupljen i analiziran značajan keramički materijal, koji je omogućio povezivanje ovog naselja sa nekim susjednim, bolje ispitanim nalazištima iz sličnog perioda. U oblicima posuda, najveće sličnosti se uočavaju sa gradinskim naseljem Vuknić u Gračanici. Pronađeni materijal datira iz perioda kasnog bronzanog doba, otprilike sa prelaza iz drugog u prvi milenij stare ere. Nije poznato da li je lokalitet Gradine bio nastanjen u kasnijem razdoblju, u željeznom dobu, sve do dolaska Rimljana. Za sada nema nikakvih materijalnih tragova i potvrda za to. Međutim, pošto je lokalitet djelomično istražen, ta se mogućnost ne smije u potpunosti isključiti.

Gradina u Tulovićima kao srednjovjekovno utvrđenje
Konkretni materijalni tragovi ukazuju da je lokalitet nekadašnje prahistorijske Gradine u Tulovićima bio naseljen i u razdoblju srednjeg vijeka, odnosno srednjovijekovne bosanske države. To su, u prvom redu, uzorci srednjovijekovne keramike pronađeni tokom arheološkog istraživanja. Osim toga, uočavaju se temelji zidova od lomljenog kamena, koji je bio vezan krečnim malterom, po svojim osobinama svakako srednjovijekovne starosti. Ovi ostaci srednjovijekovnih fortifikacija su u potpunosti neistraženi i svakako bi prioritet u istraživačkom smislu predstavljao iskopavanje i utvrđivanje njihovog obima, dužine pravca pružanja, što bi otkrilo i obrise srednjovijekovnog utvrđenja. Bliži podaci o ovom srednjovijekovnoj utvrdi bi bili od posebnog značaja, kako za lokalno kulturnu historiju Banovića, tako i šire.

Lokalitet Gradina u osmanskom razdoblju
Kao što je iz historijskih izvora poznato, u vrijeme političkog sloma srednjovjekovne bosanske države, u osmanske ruke je palo preko tri stotine utvrđenih gradova. tek manji dio njih su pretvoreni u vojne utvrde, zadržavši svoju stratešku ulogu, dok je većina ili porušena, ili prepuštena zubu vremena. Među njima je svakako bio i srednjovjekovni grad na lokalitetu Gradine u Tulovićima, s obzirom da se ne spominje u izvorima iz prvog stoljeća osmanske uprave.

Oko Gradine u Tulovićima evidentirano je nekoliko starih mezarja, a za jedno od njih se kazuje da su tu pokopani osmanski vojnici poginuli pri zauzimanju grada. Svojevrstan materijalni spomenik tim događajima predstavlja i naša Gradina u Tulovićima. Naime, jedan od razloga pobune je bila i gradnja nove trvrđave u Tuzli, kom prilikom je na stanovnike sela tuzlanskog kadiluka razrezan i novčani porez, ali i kuluk (prisilni rad), koji su morali ispuniti dovlačeći brojna kola kamena u Tuzlu. U takvim prilikama, lokalitet stare prahistorijske gradine i kamenolom, odakle su ogromne količine kamena odvučene u Tuzlu. Ovo sve govori da su do polovine XVIII vijeka, zidine Gradine bile poprilično impozantne. Ono što je preostalo, uglavnom je porušeno nakon XX stoljeća, kada se u okolini umjesto tradicionalnih kuća od drveta i zemlje počinju graditi objekti od ćvršćeg materijala. Danas se, kao što je rečeno, tragovi zidova na lokalitetu zapažaju tek u temeljima.

Ugroženost i pitanje zaštite lokaliteta
Imajući u vidu važnost ovog višeslojnog lokaliteta za kulturnu historiju Banovića, ali i šire okoline, odnosno Tuzlanskog kantona, te uzevši u obzir Banovića, ali i šire okoline, odnosno Tuzlanskog kantona, te uzevši u obzir ugroženost koja nije zanemarljiva – nameće se zaključak da je lokalitetu potreban određen stepen zakonske zaštite. U najboljem slučaju, ovaj lokalitet zaslužuje da se nađe na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Proglašenjem spomenutog lokaliteta za nacionalni spomenik bio bi mu osiguran najveći stepen zaštite koji trenutno postoji u našoj zemlji. S obzirom na značaj koji ovaj lokalitet ima, on to svakako zaslužuje.

ramicko

Ramićko jezero

Ramičko jezero se nalazi 10 km od Banovića i jedno je od najljepših i najčistijih jezera u banovićkoj općini. Posjeduje dobro uređenu plažu i prilaz jezeru je pristupačan i uređen. Pogodno je i za ribolov jer je bogato šaranom, štukom i crvenperkom.

Posljednjih godina na uređenju ovog jezera dosta se radi i postoje projekti velikog značaja koji će doprinijeti još većoj posjećenosti ovom jezeru.

brestica

Jezero Breštica

Jezero Breštica se nalazi 1 kilometar udaljeno od gradskog centra pored Regionalnog puta Banovići- Zavidovići. Izletište se sastoji od jezera Breštice, vještačke akumulacije. Pored izletišta Breštica nalazi se sagrađen restoran, te nekoliko zelenih površina pogodnih za odmaranje, piknik, male sportove.

Na jezeru je započeto sa uređenjem obale, izgradnjom takmičarskih staza, a svake godine se na jezeru održava međunarodno takmičenje u pecanju ribe na plovak u svim kategorijama u organizaciji općine Banovići i udruženja sportskih ribolovaca KLEN Banovići.

Pristup je omogućen iz pravca Banovića i Zavidovića i MZ Repnik naselje Nasubašići. U ljetnjem periodu jezero se koristi za potrebe kupanja. Jezero je okruženo crnogoričnom i listopadnom šumom.

zobik

Izletište “Zobik”

Na prostoru planine Konjuh ugnijezdilo se i najljepše izletište Zobik, sa planinskim domom „Varda“ smještajih kapaciteta 20 kreveta, lijepo uređeni šadrvani, kamini, stolovi i klupe, te uređeni tereni za mali nogomet, košarku i odbojku, kao i parking prostor. Pješačke staze su omiljene za planinarenje i put su do srca planine Konjuh. Zobik je udaljen od Banovića 17 km.

Planinarskim domom Zobik upravlja i gazduje Planinarsko društvo “Varda” Banovići. Svake godine održavaju se tri planinarske akcije.

To su:

  1. Izlet na Zelemboj koji se izvodi 2.januara;
  2. Masovni izlet za građanstvo u Zobik pod nazivom “Pozdrav proljeću” ;
  3. PPK (planinarski put Konjuhom).Ovaj proljetni izlet za planinare i druge ljubitelje prirode postao je izlet KANTONA i zna da bude i preko 3000 učesnika. Poslednjih 15 godina redovno se izvodi izlet pod nazivom “Veljača” u februaru.

PPK-planinarski put Konjuhom ranije se izvodio poslednji vikend u junu mjesecu,a sada se izvodi u septembru u sklopu obilježavanja dana naše opštine.

IMG_20220905_095101

Izletište “Mačkovac”

U prelijepoj borovoj šumi, neposredno uz rijeku Oskovu, a od grada udaljeno 7 km, nalazi se izletište Mačkovac. Tokom cijele godine, a posebno u ljetnjem periodu, ovo izletište je glavna destinacija za odmor, relaksaciju, sportske aktivnosti, roštiljanje  i boravak u prirodi kako lokalnog stanovništva, tako i stanovnika drugih općina na Tuzlanskom kantonu, pa i šire.

Izletište se nalazi na putnom pravcu prema hotelu Zlača, u naselju Mačkovac. Opremljeno je sa 22 betonska stola sa klupama, 8 šadrvana, 5 kamina za roštilj i 3 česme kao i četiri wc-a sa sanitarnim čvorom. Osim toga, na livadi je napravljeno i igralište za djecu sa ljuljama, toboganima, pješčanikom i klackalicama te dva seta igraonica sa kućicama sa toboganima i ljuljaškama. Radi bolje sigurnosti, izletište je ograđeno sa svih strana i time poboljšana sigurnost boravka na istom. Osim toga, u ljetnjem periodu obezbjeđeno je i sa rasvjetom koja se napaja iz solarnih panela. Pored livada na kojima se nalaze pomenuti sadržaji, izletište posjeduje i branu koja u ljetnom periodu služi za kupanje i ribolov. Rijeka Oskova, koja krasi ovo izletište obiluje sa ribom, naročito potočnom pastrmkom i mladicom. Također, izletište Mačkovac raspolaže sa poligonom za male sportove sa tribinom na kome se može igrati mali fudbal, košarka i odbojka. Pored izletišta nalazi se restoran “Brana” koji nudi sve vrste jela kao i prenoćište za one ljubitelje prirode kojima jedan dan na ovom izletištu nije dovoljan.

Svake godine, na izletištu Mačkovac tradicionalno se obilježava proslava 1. maja gdje stanovnici cijelog Tuzlanskog kantona, pogotovo iz općina Banovići, Živinice, Tuzla, Lukavac, Srebrenik i sl. dolaze da proslave ovaj praznik rada i barem malo se otrgnu od svakodnevnice i uživaju u onome što ovo izletište pruža.

Cijena iznajmljivanja stolova iznosi 5 KM, a cijena iznajmljivanja šadrvana iznosi 10 KM.

Zbog zahtjeva posjetilaca napravili smo zatvoreni šadrvan dimenzija 6 x 4 metra koji je opremljen sa dva stola i pet klupa kapaciteta maks. 20 osoba te je pogodan za organizovanje rođendanskih zabava, proslava i druženja u sva četiri godišnja doba. U šadrvanu je razvedena rasvjeta i opremljen je pečenjarom gdje se može pripremiti jagnjetina i sve vrste mesa sa roštilja. Cijena iznajmljivanja šadrvana iznosi 50 KM i potrebno ga je prethodno rezervisati.

Naša javna ustanova je nastavila sa proširivanjem kapaciteta za boravak na izletištu Mačkovac te smo osluškujući potrebe posjetilaca izgradili dva šadrvana dimenzija 5 x 4 metra sa stolom i klupama te pečenjarom.

Cijena iznajmljivanja velikog otvorenog šadrvana svakim danom iznosi 20,00 KM i isti se može rezervisati putem telefona 035/874-136 ili na broj 062 375 294.

Očekujemo Vas !!!

ciro-3

Turistička uskotračna pruga sa Muzejom rudarstva i željeznice

1. MUZEJ RUDARSTVA I ŽELJEZNICE

1.1. UVOD

Idejni izgled Muzeja rudarstva i željeznice

Činjenica da postoji značajan fundus rudarskih i željezničkih rariteta te primjetan svjetski trend da se na njima stvara perspektiva razvoja željezničkog turizma motiv je da se ovjekovječi istorija rudarstva i željeznice na ovim prostorima, čak i nakon prestanka potrebe za transport rovnog uglja.

Realizacijom ovog projekta otvara se mogućnost zapošljavanja novog broja uposlenika i iskorištenje kapaciteta društvenog standarda, posebno hotela Zlača, odnosno turističko-ugostiteljkog kompleksa, koji se smatra jednim od najaktraktivnijih turističkih destinacija na kantonu i u državi. Pri tome se polazi od niza komparativnih prednosti, kakve su postojanje kompletne željezničke infrastrukture uzanog kolosjeka, sa parnim lokomotivama koje su svjetski rariteti i unikati i što posebno treba naglasiti još uvjek su u funkciji. Presudno za ovakvo opredjeljenje bilo je to da su u postratnom periodu upravo zbog činjenice da je banovički Rudnik jedini u svijetu u kome parne lokomotive uzanog kolosjeka još uvijek prevoze ugalj od kopova do seperacije. Također, treba istaći da je u postratnom periodu ovaj Rudnik posjetilo oko desethiljada ljubitelja parnjača i željezničkih rariteta iz cijelog svijeta, te da je ovaj rudnik postao prepoznatljiv i po tome da je jedna parnjača ( Škoda 19-12 ) kao svjetski željeznički unikat ušla u kataloge željezničkih rariteta širom svijeta i da je našla svoje mijesto čak i u katalogu željezničkih rariteta koji su štampali i Japanci.

Imajući u vidu da su rudarski i željeznički rariteti u vlasništvu RMU, „Banovići“ te obaveze da vode brigu o lokalnoj zajednici, Rudnik je krenuo u realizaciju navedenog projekta. Za početak je urađen ovaj projekat pod nazivom „Idejni projekat muzeja rudarstva i željeznice i turističke pruge uzanog kolosjeka 0,76 metara Banovići-Mačkovac-Zlača“. Na površinskim kopovima i u jami izvršena je okvirna procjena i izvod potencijalnih eksponata koji su uklopljeni u ambijentalni dio projekta. Obavljena su pripremna geometarska snimanja buduće lokacije muzeja i trase pruge.

1.2. TEHNIČKI OPIS

Projektnim zadatkom traženo je da se projektnim riješenjem na nivou idejnog projekta da riješenje za pozicioniranje početnog kolosjeka turističke pruge Banovići-Mačkovac-Zlača sa pratećim sadržajima u sklopu stanične zgrade i objektom muzeja, rudarstva i željeznice. Na predviđenoj lokaciji datoj od strane Naručioca projektne dokumentacije prostorne mogućnosti za formiranje i arhitektonsko oblikovanje traženih sadržaja bile su male, tako da se predmetna parcela proširila uz saglasnost Naručioca posla.

Lokalitet predmetne parcele nalazi se na pogodnom mijestu u smislu neometanog pristupa pješaka, odnosno budućih posjetilaca. Lokalitet kompleksa smješten je u neposlednoj blizini upravne zgrade glavne direkcije rudnima mrkog uglja „Banovići“ d.d. Banovići postojeći park gdje je smješten spomenik Žalosna majka.

Cjelokupan kompleks zamišljen je tako da se sa predmetne lokacije gradnjom novih priključnih kolosjeka kreće sa turističkom prugom, koja će biti ukomponovana u postojeći ambijent. Početna stanica smještena je uz novi objekat, odnosno objekat stanične zgrade. Stanična zgrada formirana je od dva kubusa kvadratnih osnova različitih visina koje čine jednu cjelinu. Krov pojedinačnih kubusa formiran je na uzore starih bosanskih kuća koje karakteriše i područje Banovića. Ova dva kubusa povezana su u jednu cjelinu efektno riješenim krovom u obliku nekoliko paraboličnih ravnina koje se stapaju u svod nadstrešnice perona.

1.3. STANIČNA ZGRADA

Stanična zgrada projektovana je kao objekt izgrađen od čvrstog materijala, armiranobetonski skelet sa ispunom od blok opeke, zidovi malterisani i finalno obrađeni u skladu sa namjenom prostora. Krov je drvena krovna konsrukcija sa pokrovom od crijepa. Stolarija je drvena sa kombinacijom sa staklenim otvorom. Mobilijar koji je u sklopu stanične zgrade i na samom početnom peronu je metalno nosiva konstrukcija odnosno kovana bravarija sa odlivcima loga željeznice, stubovi, nosači nadsrešnice, klupe, stubovi rasvjete.

Sadržaj stanične zgrade zadovoljava potrebe za ovakvu vrstu građevina odnosno prostori koji su projektovani su:

– ulazni hol sa čekaonicom,

– biletarnica,

– kancelarija odpravnika voza,

– prodajni prostor za suvenire,

– prostorija za održavanje objekta,

– caffe bar sa priručnim magacinom,

– otvorena terasa,

– sanitarni čvor.

Prilikom projektovanja stanične zgrade vodilo se računa o vrsti i namjeni svakog prostora te u skladu s tim korišteni i projektovani moderni građevinski materijali za ovakve prostore.

1.4. MUZEJ

U dijelu koji tretira muzejski dio, projektovan je muzej zatvorenog tipa i muzej otvorenog tipa. Zatvoreni muzej je objekat urađen od čvrstog materijala, u osnovi asocira na oblik rudarske lampe. Muzej ima dvije etaže.

Na etaži prizemlja projektovani su:

– ulazni hol,
– prostorija custosa muzeja,
– prostor za arhivu,alt
– prostorija za lica osiguranja objekta,
– sanitarni čvor,
– prostor biblioteke,
– prostor izložbenih eksponata-expozicijski prostor.

Etaža sprata ima sledeće sadržaje:

– hol sa caffe barom ,Unutrašnjost muzeja, prizemlje,
– prostorija direktora,
– sala za prezentacije,
– prostorija za održavanje objekta,
– prostor izložbenih eksponata-expozicijski prostor.

I kod projektovanja objekta muzeja vodilo se računa o vrsti i namjeni svakog prostora te u skladu s tim korišteni i projektovani moderni građevinski materijali za ovakve prostore.

Prostor muzeja koncipiran je tako da prilikom razgledanja eksponata posjetitelju pruži ugođaj stapanja sa prezentovanjem eksponatima te da ima ugođaj da je isti taj posjetilac dio rudarskog ambijenta. Odabirom eksponata prezentovat će se razvoj rudarstva i željeznice na ovim prostorima od osnivanja pa do današnjeg dana.

Muzejski dio u zatvorenom postepeno se prenosi na otvoreni dio, odnosno cjelokupan prostor oko objekta tretiran je kao muzej na otvorenom, i sa dobrim odabirom eksponata i teške mehanizacije imate utisak da ste na jednom od površinskih kopova rudnika.

Vanjsko uređenje kompleksa tretirano je sa kamenim granitnim kockama i djelovima šinskih drvenih pragova, a kolske saobraćajnice ograđene su kamenim kockama u drugoj boji. U djelu koji je formiran kao rudnička jama koristit će se dijelovi autentične rudarske jame, odnosno bit će preslikan ambijent sa nizom rudarskih vagoneta koji bi kroz umjetnu jamu posjetiocima dočarali dah prave jame. Mobilijar vanjskog uređenja kompleksa je kao i mobilijar stanične zgrade i perona, odnosno stubovi rasvjete, klupe, nosači kanti za odpadke urađeni su od kovane bravarije.

Obzirom da na parceli postoji aktivan vodotok potoka, korito istog bi se u svrhu privođenja prostora konačnoj namjeni trebao zacjeviti, i konstruktivno bi se dalo statičko riješenje obzirom da se preko jednog dijela potoka predviđa ugradnja objekta muzeja.

Idejnim projektom turističke pruge uzanog kolosjeka predviđa se i pokrivanje rijeke Litve, koja je prirodna barijera između postojeće glavne ulazne kolske saobraćajnice u grad i predviđenog kompleksa muzeja i stanične zgrade. Na potezu od cca 150 metara od postojećih mostova, predviđeno je pokrivanje rijeke, a preko koje bi se formirao prilazni plato za kompleks, parking prostor za vozila- posjetioce upravne zgrade rudnika, parking prostor za posjetioce muzeja i parking prostor za autobuse organizovanih ekskurzija koje bi posjećivale muzej i vozile se turističkom prugom do Mačkovca i Zlače.

Idejni projekat predviđa i mjesto koje bi se u dogledno vrijeme mogao planirati za gradnju objekta hotela i koji bi svojim arhitektonskim riješenjem pratio već iz projektovane objekte na platou.

Ideja vodilja za kreiranje kompletnog kompleksa muzeja, stanične zgrade i muzeja na otvorenom, bila je da se svakom posjetiocu grada Banovića, bio namjeran ili slučajan, dočara slika rudnika, slika mehanizacije i ambijenta okruženja u kojem ljudi Banovića i okolnih mijesta žive već dugi niz godina, te da da upečatljivu sliku teškog rudarskog poziva i svih dobrih ali i teških trenutaka koje komarati preživljavaju. Dokaz za to je i postojeći spomenik Žalosna majka, sjećanje na jednu tešku rudarsku nesreću koja će i dalje biti simbol i davati još upečatljiviju sliku Banovića, i biti nasuprot ulaza u objekat muzeja.

2. USKOTRAČNA TURISTIČKA PRUGA

2.1. UVOD

Rudarski grad Banovići rastao je i razvijao sa povećanjem eksploatacije uglja iz Banovičkog revira. Masovan transport uglja vezan je isključivo za željeznicu. Zato je 1947 godine izgrađena pruga normalnog kolosijeka Brčko – Banovići. Otvaranjem novih rudnika uglja

( površinski kopovi ) građene su sabirne pruge uzanog kolosijeka koje su prevozile ugalj od rudnika do seperacije i odvozile jalovinu na deponije. Prvobitne nabavljene lokomotive su parne proizvedene 1948/9 godinu koje su dobro održavane, na vrijeme remontovane te su i danas u vrlo dobrom voznom stanju.

Skoro pedeset godina željezničke pruge normalnog i uzanog kolosijeka odnosne parne lokomotive krase ovaj grad i postale su simbolom Banovića.

Imajući u vidu izuzetno težak rad rudara nameće se i potreba da se obezbijede uslovi za odmor, sport i rekreaciju za rudare i ne samo za rudare nego i za članove njihovih porodica i šire. Naime uzanim kolosijekom svakodnevno se prevoze velike količine uglja i jalovine i ovo je jedina pruga u bivšoj Jugoslaviji i Evropi koja se koristi u funkciji prevoza kabastih roba. Ovo je i razlog velikog interesovanja turista koji posjećuju Banoviće i uzani kolosijek rudnika i lokomotiva na parni pogon.

Imajući u vidu da uzani kolosijeci u svijetu predstavljaju turističku atrakciju (Švajcarska, Indija, Srbija i druge zemlje) formirano je Udruženje građana “Bosanski kolosijek“ kao inicijator ideje da se izgradi uzani kolosijek 0,76 m od Banovići – Mačkovac – Zlače – Zobika, da se zadrži parna vuča te da se obezbijedi mogućnost rudarima, njihovim porodicama i turistima da koriste izuzetno lijep krajolik uz rijeku Oskovu za odmor, sport i rekreaciju na obuhvatu od Mačkovca do Zobika. Pored navedenog osnovnog cilja je i drugi operativni cilj otvaranje novih radnih mjesta direktno na pruzi i indirektno u turizmu.

Od prijektanta se traži da izradi Idejni projekt turističke pruge uzanog kolosijeka 0,76 m od Banovića do Zlače s tim da bi u prvoj fazi I gradila dionica od Banovića do Mačkovca a u drugoj fazi produžila bi se do Zlače.

Dužina pruge Banovići – Mačkovac je:

– Stanica Banovići km 0+000,00 – 0+217,63 L=217,63m
– postojeća rudnička pruga koja se koristi i kao turistička pruga od km 0+217,63 – 2+731,59 L=2.513,69m
– Trasa turističke pruge sa tunelom od km 2+731,59 – 3+158,65 L=427,06m.
– Kraj pve faze sa tunelom je u km 6+329,60 odnosno ukupna dužina I faze turističke pruge Banovići – Mačkovac je km 0+000,00 – 6+329,60 ili L06.329,60m.
– Varijantno rješenje bez tunela je od km 2+731,59 – 3+645,51 (stacionaža kraja varijante po tunelskoj terasi je 3+158,65).
– Trasa turističke pruge Druge faze od Mačkovca do Zlače ima dužinu km 6+329,60 – 10+114,14 ili L=3.784,54m.
– ukupna dužina pruge od Banovića – Mačkovac – Zlača sa tunelom je km 0+000,00 – 10+114,14 ili L=10.114,14m.
– Ukupna dužina turističke pruge uzanog kolosijeka 0,76 Banovića – Mačkovac – Zlača sa varijantom bez tunela je L=10.114,14 + 486,86 = 10.601,00m.

2.2. OPIS POSTOJEĆEG STANJA

Općina Banovići i RMU Banovići planira graditi turističku prugu uzanog kolosijeka 0,76m Banovići – Mačkovac – Zlača – Zobik u fazama. Prva dionica počinje sa platoa preko puta upravne zgrade RMU Banovići gdje je i polazna stanica sa skretničkom vezom za rudničku prugu, jednim pijemno-odpremnim kolosijekom, dva slijepa kolosijeka, peronom, staničnom zgradom, muzejom i drugim sadržajima oko i na staničnom platou.

Prijemno-odpremni kolosijek stanice Banovići, sa svoje druge strane spojen je skretnicom broj 3 sa rudničkom prugom Omazići Jug-Seperacija. Stanični prijemno – odpremni kolosijek je paralelan postojećoj rudničkoj pruzi i isti je na razmaku 4,000m od rudničke pruge. Rudnička pruga je dvo kolosječna. Naručilac projektne dokumentacije turističke pruge saglasan je da se saobraćaj sa prijemno-odpremnog kolosijeka odvija dalje rudničkim kolosijekom sve do ispred Seperacije gdje turistička pruga skreće u tunel. Dio rudničke pruge (smijer Omazići Jug-Seperacija) po kom bi se dozvolio saobraćaj turističke garniture je trenutno u funkciji i na istoj se obavlja dvosmjeran željeznički saobraćaj. Paralelni kolosijek (smijer Seperacija – Omazići Jug) se ne koristi. Isti treba da se remontuje ove godine. RMU Banovići planira da 2010 godine remontuje i drugi kolosijek (smijer Omazići Jug-Seperacija).

Gornji stroj postojeće rudničke dvokolosječna pruga i kolosijeci stanice Seperacija izgrađen je o šina tipa S 49 na drvenim pragovima odgovarajućim sitnokolosječnim priborom u zastoru od tucanika. Zastorna prizma je zaprljena i treba je promijeniti. Pragovi su drveni dosta ih je trulo ili oštećeno pa je to osnovni razlog zbog čega je rudnik planirao remont pruge i kolosijeka u Seperaciji.

Dvokolosiječna rudnička pruga je položena po terenu i u zasjeku tako da je maksimalno prilagođena padini uz koju je i projektovana. Ova položena pruga ima zmijolik oblik sa dosta naizmjeničnih krivina. Minimalni postojeći radijus horizontalne krivine na rudničkoj pruzi je Rmin=75m. Ovo je zadovoljavajući poluprečnik horizontalnih krivina koji je usvojen za turističku prugu.

Ukoliko se rudnička pruga remontuje ista će u potpunosti zadovoljavati i potrebama odvijanja prometa turističke pruge.

Km 2+731,59 je početak odvajanja turističke pruge od postojeće. Projektovana trasa desnom krivinom R=155m skreće u tunel. Dužina tunela je L=198,00m. Izlaskom iz tunela trasa pruge produžava uz postojeći put Banovići – Zlača i pretežno je u zasjeku.

Teren po kom je položena trasa turističke pruge uzanog kolosijeka 0,76 m više je puta obiđen i tom prilikom izvršena je inženjersko-geološka prospekcija terena sa ciljem utvrđivanja geološko-geomehaničkih podataka i mogućnosti građenja pruge u istom.

Tom prilikom konstantovano je da je konstrukcija terena jako oštećena ili uopšte nema oštećenja zbog uticaja atmosferilija, zatim antropogenih zahvata ili drugih činioca nema.

Pri ovim istraživanjima izvršena je analiza Osnovnih geoloških karta 1:100000 listova Tuzla i Zavidovići sa tumačenjem na kojima su prikazani svi najbitniji elementi geološke građe terena.

U geomorfološkom pogledu trasa uskotračne turističke pruge prati potočnu dolinu rijeke Oskove i postojeći put. Rijeka je nastala pod uticajem eroziono-denudacionih i gravitacionih procesa u sudejstvu sa neotektonskim aktivnostima i različitim ponašanjem stijenskih masa u površinskoj zoni raspadanja.

Površinski dijelovi terena pripadaju proluvijalno-deluvijalnim materijalima, a geološki supstrakt izgrađen je najvećim dijelom od stijena spirit-gabro-granitske asocijacije, najvećim dijelom presijecane duž trase pruge spiritima i dijabazima.

Pri izvršenoj inženjersko-geološkoj prospekciji terena posebna pažnja posvećena je utvrđivanju sastava i debljine kvartalnih naslaga eluvijalno-deluvijalnog i proluvijalnog porijekla i prirodi njihovog kontakta sa osnovnom stijenom-geloškim supstraktom. Isto tako posvećena je pažnja hidro-geološkim pojavama na površini terena, zatim na stabilnost padina što je bitno sa gledišta analize uslova njihovog daljeg razvoja pa time i prijedloga njihove sanacije.

U geološkoj građi istraživane trase pruge, prema podacima OGK list Tuzla i list Zavidovići mjerila 1:100000, kao i na osnovu podataka izvršene inženjersko-geološke prospekcije učestvuju najvećim dijelom stijene spiriti-gabro-granitske asocijacije jurske starosti predstavljene dijabazima. To su bazične stijene guste strukture. Zrna im se nezapažaju golim okom. U odnosu na mineralni sastav smatramo da spadaju amfibolske dijabaze.

Stijene ove formacije su dosta ubrane i zdrobljene sa izraženom tektonikom i mikrotektonikom naročito u površinskim dijelovima pod uticajima spoljnih sila.

Geološki pokrivač predstavljen je kvartalnim naslagama, eluvijalno-deluvijalnog i proluvijalnog porijekla izgrađen od pjeskovitih ilovača sa različitim procentualnim učešćem kamenite drobine. Debljina ovih kvartarnih sedimenata je tanka i kreće se od 0,50 do maksimalno 2.50 m. Ove tvorevine nastale sa površinskim raspadanjem osnovne stijene supstrata i transportovanjem sa viših dijelova okolnih padina.

Sa inženjersko-geološkog aspekta izdvojeni eluvijalno-deluvijalni- proluvijalni sedimenti izgrađuju na strmim kao i na blago zatalasanim padinama stabilne terene, jer se ne uočavaju veće površine sa geomorfologijom karakterističnom za nestabilne padine, kao zatalasan reljef sa trbušastim ispupčenjima, ovalnim plitkim udubljenima, manjim terasastim zaravnima, strmim čeonim odsjecima, pojavom zamočvarivanja i pojavom izvora male izdašnosti. Isto tako ne zapažuju se pukotine na okolnim individualnim stambenim objektima,potpornim zidovima i mostovima.

Iz navedenog može se zaključiti da je teren po kom je položena trasa turističke pruge uzanog kolosijeka 0,76m stabilan.

Trasa varijantnog rješenja prijelaz preko terena koji je na većem dijelu razrovan, na kom je mjestimično deponovan otpadni materijal. Nanešeni materijal se treba ukloniti, teren isplanirati prije gradnje. Što se tiče trase varijantnog rješenja može se zaključiti da je položena po stabilnom terenu koji može primiti opterećenje nešto većih nasipa trupa pruge koji su uslovljeni podužnim nagibom nivelete koji je ograničen propisima.

Da bi se spriječilo raskvašavanje konstrukcije pruge treba izgraditi propuste na svim morfološkim depresijama u reljefu i sa strane usjeka/zasjeka predvidjeti odvodni jarak.

Kosine u zasjecima prema sadašnjoj istraženosti terena predlažemo da se izvedu pod nagobom 3:1.

Trasa pruge većim svojim dijelom položena je paralelno postojećem putu Banovići – Zlača – Zobik. Put je u dobrom stanju i isti je asfaltiran. Projekt pruge poštovao je isti i nije potrebno pomijerati isti.

Napominjemo da je trasa pruge na dijelu od km 6+350,00 do km 6+710,00 prjektovana po ivici puta. Na ovom mjestu put se pomijera u stranu i ima širinu kolovoza 4,00m s tim da se saobraćaj po putu odvija dvosmjerno jednom trakom a saobraćaj po pruzi odvija se normalno (drumski i željeznički saobraćaj se odvija nesmetano jedan od drugog).Ovo je usko grlo zbog imovinsko pravnih odnosa i izgrađenih vikendica. Dato rješenje je najpovoljnije u saobraćajnom smislu a rekonstrukcija puta i izgradnja pruge su u granicama putnog zemljišta. U koliko na pojedinim dijelovima je postavljena privatna ograda uz put ista bi se trebala vratiti van putnog pojasa.

Trasa pruge presijeca postojeću putnu saobraćajnicu u nivou km 6+337,10 i na dijelu od km 6+750,00 duž trase puta u dužini 53,00m.

U stanici Mačkovac predviđa se izgradnja stanice sa dva kolosijeka i u I fazi sa izvlačnjakom prema Zobiku, koji bi u II fazi se produžio kao pruga, staničnom zgradom i peronom.

2.3. OPIS PROJEKTOVANOG RIJEŠENJA

Kod izrade ovog idejnog projekta turističke pruge uzanog kolosjeka 0,76 m korištena je sledeća zakonska regulativa, Pravilnici vezani za građenje željezničkih pruga, važeći standardi i pravila struke:

– Zakon o prostornom uređenju ( Sl. Novine Tuzlanskog kantona br 3/05 ),
– Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja ( Sl. Glasnik BiH br 6 od 31.01.2006 ),
– Pravilnik 314 i 315,
– Projektni zadatak,
– Projektni zadatak sa idejnim riješenjem kolosjeka koji je Investitor uradio,
– Ugovor o projektovanju sa Investitorom,
– I drugi važeći propisi i standardi.

Koncepcija položaja trase uzane pruge od Banovića do Zlače i koncepcija odvijanja saobraćaja postavljena je od strane Naručioca ovog projekta. Naime traži se od projektanta da se uradi jedan prijemno-odpremni kolosjek neposredno uz postojeću prugu Omazići-Jug i da se ponovo spoji sa postojećom prugom. Da se sobraćaj sa prijemno-odpremnog kolosjeka odvija dalje postojećom prugom sve do stanice Seperacija odakle se odvaja prema Zlači bilo tunelom ili varijantom kako je obrađeno ovim projektom. Zahtjev Naručioca je da se izvođenje radova vrši u dvije faze i to do Mačkovca prva faza i u drugoj fazi radilo bi se kolosjek od Mačkovca do Zlače. Ovaj zahtjev zahtijeva da se u prvoj fazi radi u stanici Mačkovac i drugi tzv. obilazni kolosjek. Izgradnjom kolosjeka druge faze do Zlače ovaj obilazni kolosjek bi se mogao demontirati.

2.3.1. Situacija (horizontalna projekcija I faza)

Skretnicom broj jedan odvaja se turistička pruga od postojećih kolosjeka Omazići Jug-Seperacija i prelazi u prijemno-odpremni kolosjek stanice Banovići koji je na razmaku 4,00 m od postojeće pruge. Skretnicom broj dva i tri odvajaju se dva slijepa kolosjeka, jedan je ostavni za garnituru od troja kola i lokomotivu i drugi slijepi kolosjek za eksponate starih lokomotiva i kola po želji Naručioca.

Prijemno-otpremni kolosjek ima korisnu dužinu KD=70 m. Kraj ovog kolosjeka je skretnica broj četiri na postojećoj pruzi Omazići jug-Seperacija. Dalje se projektovana trasa turističke pruge poklapa sa trasom postojeće pruge sve do seperacije gdje osnovna trasa skreće lijevom krivinom u tunel.

Tunel ima dužinu L=198 m koji je na ulazu i izlazu u horizontalnoj krivini.

Na ovom dijelu gdje je projektovan tunel dato je i varijantno riješenje bez tunela km 2+731,59-3+645,51 ( stacionaža kraja varijante po tunelskoj trasi je 3+158,65 ).

Dalje trasa pruge projektovana je neposredno uz postojeći put sve do naselja Mačkovac. U naselju Mačkovac projektovana je stanica sa dva kolosjeka i izvlačnim kolosjekom. Dužine kolosjeka su:

– Prijemno-otpremni kolosjek KD=70 m,
– Obilazni kolosjek KD=70 m,
– Slijepi kolosjek KD=20 m.

2.3.2. Situacija ( horizontalna projekcija II faza)

U dugoj fazi se slijepi kolosijek produžava prema Zlači stim da se obilazni kolosijek može domontirati pri dobiveni gornji stroj (šine, pragovi i sitnokolosječni pribor) mogu koristiti za gradnju pruge prema Zlači.

Iza stanice Mačkovac je putni prijelaz u nivou u km 6+337,10 i na dijelu km 6+750,00 duž trase puta u dužini 53,00 m.

Dalje trasa pruge na dijelu od km 6+350,00 do km 6+710,00 projektovana je po ivici postojećeg puta.Na ovom mjestu put se pomijera u stranu i projektovan je širinom kolovoza 4,00 m s tim da se saobraćaj po putu odvija dvosmjerno jednom trakom a saobraćaj po pruzi odvija se normalno (drumski i željeznički saobraćaj se odvija nesmetano jedan od drugog).Razmak osovina pruga i puta je 4,30 m što je minimalni dozvoljeni razmak gabarita pruge i puta.

Na dijelu km 6+750,00 položena je trasa terenom i postojećim putem. Terenski uslovi su jako složeni i teški zbog izrađenih stambenih individualnih objekata i potpornog zida. Ovo mjesto se ne može obići te je pruga prilagođena terenskim uslovima uz uslov da se ne predviđa rušenje ni jednog stambenog objekta. Da bi se obezbijedio prilaz drumskih vozila objektima projektovana je trasa pruge sredinom puta i uređenje pruge planirano je kao putni prelaz.

Trasa pruge vođena je dalje uz rijeku trasom bivšeg uzanog kolosijeka, koji je davno demontiran, sve do platoa stanice Zlača.

U stanici Zlača projektovani su sledeći kolosjeci:

– Prijemno-otpremni kolosijek KD=70,00m
– Obilazni kolosijek KD=70,00m
– Slijepi kolosijek KD=20,00m

2.3.3. Uzdužni profil pruge

U uzdužnom smislu niveleta je projektovana je tako da na mjestu odvajanja poštuje visinski položaj postojećeg kolosijeka Omazići Jug, potom je na prijemno-otpremnom kolosijeku u horizontali da bi se ponovo vratila na niveletu postojećeg kolosijeka (skretnica broj 4).

Niveleta postojeće pruge u potpunosti je poštovana od skretnice broj 4 (stanica Banovići) do Seperacije (do odvojka u tunel) odnosno dalje po postojećoj pruzi (varijantno rješenje) sve do skretanja prema postojećem putu i mačkovcu. Posle odvajanja u tunelsku varijantu niveleta je u padu 25 % što je maksimalno dozvoljeni nagib za pruge uzanog kolosijeka. Ovaj je nagib bilo nužno da se primijeni zbog uklapanja na teren uz postojeću putnu komunikaciju. Bitno je naglasiti da je projektovana niveleta u granicama propisanih nagiba, s tim što je kod projektovanja niveleta težilo se maksimalno da se prilagoditi postojećem terenu kako bi zemljani radovi bili što manji.

Prelomi nivelete su zaobljeni vertikalnim krivinama i isti su oblikovani u duhu važećih propisa.

2.3.4. Poprečni presjek pruge i kolosijeka u stanicama

Osovinski razmak prijemno-otpremnog kolosijeka u stanici Banovići i postojeće pruge Omazići Jug – Seperacija je 4,00 m. Razmak kolosijeka u stanicama mačkovac i zlača je 4,00 m. Minimalno dozvoljeni razmak osovina pruge i puta je a=4,30m.

Širina planuma turističke pruge uzanog kolosijeka 76 cm je 3.60 m, planum je u dvostranom nagibu q=4o.

Obzirom da se ne proizvode šine za uzani kolosijek tipa 22 Naručilac ove dokumentacije opredijelio se za polovnu regenerisanu šinu tipa S 49 sa odgovarajućim sitno kolosječnim priborom tipa „K“ sa stojećom šinskom vezom na sastavu šina. Osoviski razmak pragova je 80 cm. Pragovi su drveni impregnisani dimenzije 15x25x160m. Zastorna prizma od tucanika standardne krupnoće (granulacije), debljina zastorne prizme je 30 cm.

Projektom su predviđene skretnice tipa SP 49-50-6o na drvenoj impregnisanoj građi u zastoru od tucanika.

2.3.5. Odvajanja pruge

Za prikupljanje oborinske vode i procjednih voda ispod tucaničkog zastora projektovani su odvojeni jarci sa strane zasjeka i na većoj dužini između puta i pruge (čišćenje i produbljenje postojećih putnih jaraka).

Provođenje oborinske vode iz zemljanih jaraka kroz trup pruge predviđeno je da se vrši sa montažnim cjevastim propustima. U uzdužnom profilu data je stacionaža propusta i svijetli otvor istih. Položaj propusta usvojen je na mjestima gdje je i propust na putu kako bi oborinska voda čim prije oticala od putne i željezničke komunikacije.

U km 3+828,16 projektovan je pločasti armirani betonski most otvor L=10 m.

2.3.6. Ukrštanje pruge sa putem u nivou

Projektovana trasa turističke pruge Banovići – Mačkovac – Zlača ukrštava se sa putem u nivou u sledećim kilometrima: km 6+337,10 i na dijelu od km 6+750,00. Putni prelazi u nivou riješeni sa ugradnjom drvenog roštilja od inpregnisanih pragova dimenzija 16x26x260 cm. Razmak pragova na kojima su postavljene vozne šine na putnim prelazima je u nivou je

60 cm. Za prag roštilja uz voznu šinu ugrađuje se ugaonik koji se obezbjeđuje širina i dubina žlijeba.

Veza drvenog roštilja sa postojećim asfaltnim kolovozom ostvaruje se ugradnjom posloja BNHS – 16 u debljini sloja d=6.

2.3.7. Peroni

U stanicama Banovići, Mačkovac i Zlača projektovani su niski peroni dimenzija 4,00×70.00m.

Visina perona u odnosu na GIŠ je 25 cm a odstojanje od osovine kolosjeka 1,35 m. Peroni su oivičeni betonskim zidićima a preko tamponskog sloja debljine d=20 cm nanosi se sloj pijeska 5 cm i polažu betonske ploče debljine 6 cm. Ploče se mogu raditi od raznih boja što treba da odrede urbanista stanica.

ciro-3

Ponuda Voz “Ćiro”

Javna ustanova “Centar za zaštitu, razvoj i promociju turizma” Banovići u saradnji sa RMU “Banovići” d.d. Banovići nudi organizovanje turističkih vožnji atraktivnim turističkim vozom “Ćirom”. Vožnja se odvija kroz prirodni ambijent prilagođenom brzinom od 26 km/h parnom lokomotivom koja je raritet kako u Bosni i Hercegovini,tako i u cijeloj Evropi i svijetu. Trajanje vožnje u oba smjera je cca. 60 minuta. Kapacitet tri vagona od kojih su dva opremljeni za sjedenje je cca. 100 putnika. U skladu sa zahtjevima grupe, moguće je organizovati osvježenje kao i koktejl u jednom od vagona koji je opremljen sa stolovima i mini barom.

 

ciro-2

Voz “Ćiro”

Svaki grad ima neko obilježje po kojima ga većina ljudi pamti. Kada nekom novom poznaniku spomenete ime Banovići, većinom ćete naići na sljedeći komentar: pruga Brčko-Banovići.

Osnivanjem RMU Banovići prije više od pola vijeka, započeo je razvoj uzanog kolosijeka banovićkog rudnika. Kroz željeznički transport rudnika prohuktalo je preko 100 parnih uzanih lokomotiva. U narodu popularan kao “Ćiro”, parna lokomotiva 55-99 postala je simbol Banovića. Nakon što je bila eksponat 35 godina, remontovana je u Željezničkom saobraćaju RMU Banovići da bi služila kao turistička atrakcija zajedno sa dva preuređena vagona. Već par godina turisti iz cijelog svijeta dolaze u Banoviće da bi sa Banovićkim “Ćirom” prošli kroz izuzetno lijep krajolik uz rijeku Oskovu i uživali u vožnji. Turistički voz “Ćiro” raspolaže sa tri zatvorena i dva otvorena, panoramska turistička vagona.

Unutrašnjost zatvorenih turističkog vagona je ručne izrade kapaciteta 50-ak turista. Treći zatvoreni turistički vagon posjeduje i šank i namjenjen je za održavanje koktela i zakuski tokom vožnje. I on je kapaciteta oko 30-ak putnika. Također postoje i dva panoramska vagona zatvorena samo sa gornje strane kapaciteta cca. 50 mjesta koji se koriste većinom u ljetnjem periodu, ali po potrebi mogu se koristiti i u ostalim godišnjim dobima. Brzina kojom se odvija vožnja ne prelazi 35 km/h, mada na zahtjev grupe je moguće kontrolisati brzinu kojom se lokomotiva kreće. Moguće je organiziranje ugovorenih vožnja za grupe na potezu Banovići-Turija-Banovići. Za sve informacije možete se obratiti nama i biće nam zadovoljstvo da Vam pružimo svaku vrstu informacije vezano za našeg i vašeg “Ćiru”.


TV prilog Anadolia TV


Posjeta Britanskih turista


 

ciro-22

Legendarni voz na uskotračnoj pruzi u Banovićima: Ćiro privlači turiste iz cijelog svijeta

U uspomenama svih stanovnika Bosne i Hercegovine i regiona veliko mjesto zauzima Ćiro, legendarni voz, koji je prevozio đake, studente, radnike. Ćiro je donosio radost. Donosio je prve trešnje, jabuke, zimnice koje su majke slale svojim sinovima. Prevozio je ugalj, poštu i sve što se vozom moglo poslati, a bio je svjedok i brojnih ispraćaja u vojsku.

Stara parna lokomotiva uz jedinstveni i prepoznatljivi pisak i oblak dima u zraku prolazila je kroz mnoge gradove BiH, noseći sa sobom različite životne priče, doživljaje, emocije, tugu i sreću. Zvuk lokomotive uz gust oblak dima i specifičan miris, te slika otpravnika vozova u plavim odijelima, sa crvenim kapama i pištaljkama koje su davale znak da voz može krenuti na svoje odredište, sigurno i dalje čvrsto stoje u sjećanjima mnogobrojnih generacija.

Drvene klupe

Nikada oni nisu prežalili dan i 1978. godinu kada je odlučeno da se u BiH ukine uskotračna pruga. Svog dotadašnjeg prijatelja, ljudi su tada postrojeni pored pruge, ispraćali sa suzama u očima i cvijećem u rukama.

Od tada u Bosni i Hercegovini rijetko ko putuje vozom, ali na veliku radost mnogih, doživljaj vožnje starim vagonima s drvenim sjedištima i parnom lokomotivom iz 1948. godine još je moguć u Banovićima, malom rudarskom mjestu u srednjoistočnoj Bosni.

Tu je Ćiro zajedno s uskotračnom prugom Brčko-Banovići, koja je prva na području Jugoslavije izgrađena radom, odigrao veliku ulogu, s obzirom na to da je spajao bogata nalazišta uglja s glavnim saobraćajnicama.

Vlasti ovog grada zajedno sa Centrom za zaštitu, razvoj i promociju turizma Banovići, jedini su prepoznali značaj i sačuvali uspomenu na dio legendarne uskotračne pruge i starog, prašnjavog Ćiru koji je postao simbol ovoga mjesta. Parna lokomotiva 55-99 prvo je bila eksponat 35 godina, nakon čega je zajedno s dva preuređena vagona remontovana u Željezničkom saobraćaju Rudnika mrkog uglja Banovići da bi služila kao turistička atrakcija.

Tako već nekoliko godina turisti iz cijelog svijeta dolaze u Banoviće da bi s Ćirom prošli kroz izuzetno lijep krajolik i uživali u vožnji, te se s njim barem na kratko vratili u neko davno prošlo vrijeme. Ekipa našeg magazina iskoristila je priliku, te se povodom obilježavanja Dana Općine Banovići, zajedno s članovima nekoliko kulturno-umjetničkih društava provozala Ćirom.

S mladima koji su s nestrpljenjem iščekivali dolazak stare parne lokomotive pred rudnik mrkog uglja, koju poznaju samo sa starih fotografija i razglednica, sjeli smo na drvene klupe jednog od vagona, a dok je zvuk lokomotive odjekivao gradom i obližnjim selima uživali smo posmatrajući prelijepe prizore kroz stare prozore.

Zainteresovane grupe

Osamnaestogodišnja Amra jedva je dočekala Ćiru o kojem su joj, kako kaže, stalno pričali njeni roditelji, djedovi i nene.

– Zbog toga je vožnja ovim vozom za mene poseban doživljaj. Vozila sam se modernim vozom, ali on nema takvu ljepotu i toplinu kao Ćiro, mada je bučan i spor – s oduševljenjem kaže ova putnica.

Iako je za nekadašnje pojmove bila jako brza, ova lokomotiva stara nekoliko decenija putuje brzinom od 30 do 35 kilometara na sat što ovoj jedinstvenoj vožnji danas ipak daje posebnu čar.

Sudeći po osmijesima na licima putnika, lagana vožnja od oko sat vremena ispunila je njihova, ali i naša očekivanja, a Muris Brigić iz Centra za zaštitu, razvoj i promociju turizma Banovići kaže da se upravo zbog toga mnogi turisti i ljubitelji parnjača i željezničkih rariteta vraćaju i po nekoliko puta kako bi iznova uživali u vožnji ovim rijetkim vozom.

– Banovićki rudnik mrkog uglja je vjerovatno jedini u svijetu u kojem parne lokomotive uz pruge uzanog kolosijeka još prevoze ugalj. Ovakve mašine rijetko gdje se mogu naći. Ako su negdje ostale, koriste se samo kao eksponati, a kod nas se još njima možete i provozati. Nekoliko puta mjesečno u zavisnosti od zainteresovanosti grupa iz inostranstva organizujemo vožnju Ćirom – ističe Brigić.

Dodaje da je u planu izgradnja pruge kojom će Ćiro prevoziti putnike sve do vrha planine Konjuh, te Muzeja rudarstva i željeznice Banovići, koji će upotpuniti turističku ponudu ovoga grada.